Ni kod babe nema džabe

Spoma Avramov Photography

Koliko istine u ovoj šali. J U ljudskoj je ćudi da vole cenkanje, onaj osećaj da si dobro prošao, uštedeo, spustio cenu. U poslednje vreme taj običaj ili potreba je dobila svoju moderniju verziju, a to je kompenzacija ušuškana u reklamne ponude i razmene linkova na sajtu, profilu itd.

O čemu se naime radi,  u poslednjih par meseci više puta mi se desilo da vidim, dobijem, čujem za ponudu saradnje u vidu razmene linka, reklamiranja itd. U svetu blogera i društvenih mreža to je uobičajena stvar, mi se na taj način podržavamo i pomažemo jedni drugima u našem „krstaškom pohodu“ nezavisnog novinarstva, pokazujemo koja su nam interesovanja i opredeljenja.

Ono što me je iznerviralo je to da sve češće ljudi  linkovanje i „postavljanje“ adrese sajta/profila na svoj profil/sajt doživljavaju kao jedini način trgovine i valute. Pri tome njihovi profili i sajtovi su potpuno anonimni i nemaju mnogo veze sa delatnošću kojom se bavi većina ljudi koje bi oni na taj način angažovali. Nemojte me pogrešno shvatiti, ne razmenjiju se linkovi samo sa popularnima, već i sa onim ljudima sa kojima delite interesovanja, nišu i klijente.

Ljudi koji prihvataju taj vid saradnje su obično početnici, neiskusni, traže besplatnu reklamu, ali ne shvataju šta takav aranžman dugoročno znači za njih. Oni su za takve poslodavce potrošna roba, onog trenutka kada budu tražili novčanu nadoknadu  za svoj rad, jer će brzo uvideti da ta reklama ne donosi onoliko koliko su mislili da će im doneti, poslodavac će iznenada postati nezadovoljan njihovim radom i potražiće drugog naivčinu.

Još davno kada sam počela da se bavim preduzetništvom, ne tako retko, klijenti su mi nudili kompenzaciju kao vid plaćanja. Za neupućene i strance, to je u srpskoj kulturi poslovanja veoma česta pojava, moglo bi se takoreći običaj J Kao „mlad i zelen“ preduzetnik, u strahu da ne izgubim klijenta i priliku da se dokažem pravila sam grešku i prihvatala dogovor. U potaji sam se nadala da je to samo ovaj put i da će mi sledeći put klijent platiti u čvrstoj valuti, kak’ spada J Ali to u većini slučajeva nije bilo tako...

To je drugi običaj srpske kulture poslovanja, „ne smeš da menjaš cenu i način plaćanja sa početka saradnje“! U protivnom, proglasiće te za prevaranta, profitera i nekog kome je uspeh udario o glavu. Naravoučenije, pre nego što formirate cenu ili prihvatite neki vid kompenzacije dobro razmislite da li je to realna cena vašeg proizvoda i da li će vam kompenzacija u budućnosti predstavljati teret. Inače, sami sebi kopate raku propasti i neuspeha u poslu.

Još jedno nepisano pravilo srpskog poslovanja je mišljenje da su jeftini proizvodi i popusti u korealciji sa lošim kvalitetom i očajanjem onog ko tako posluje. Iz ličnog iskustva kupca i korisnika tvrdim da to nije tako, ali postoji jedan sloj ljudi, ne znam kako bi ih nazvala, a da to ne bude snobovi, skorojevići, foliraniti, koji tako razmišljaju. Njima možete prodati bilo šta samo da je skupo i zvuči egzotično. Oni treba da vam budu posebna ciljna grupa i za njih morate imati posebne cene („Samo za tebe, 1.000.000 eura, cena prava sitnica!“). J

Ne kažem da je lako usvojiti ova pravila, često sam i sama u dilemi šta da uradima, ali neka vas vodi osećaj samopoštovanja i bez griže savesti odbite svaku ponudu zbog koje ćete se kasnije osećati obezvređeno i loše.

Par puta sam odgovorila „poslodavcu“ da ću uraditi neki poso za 50% njegove prave vrednosti, ali da mi mora platiti, a da se link i potpisivanje mog rada podrazumevaju kao autorsko delo (ovo je zadnjih dana vrlo osetljiva tema uodređenim krugovima). Na taj način i ja i poslodavac se obavezujemo na jedan određeni nivo kvaliteta rada, odgovornosti i rok. Ako vam neko uradi nešto besplatno, za kompenzaciju u vidu  linka, „reklamiraću te“ obaveze ili nekog drugog virtuelnog marketinga, možete očekivati i takvu uslugu. Virtuelnu.

Sa druge strane ako ste vi poslodavac, a „zaposleni“ kasni sa poslom, ne možete ga požurivati, ako posao nije urađen baš kako ste hteli, ne možete se žaliti, ako odustane na pola, nemate ugovor na koji se možete pozvati...

I obrnuto, kao što sam gore napisala, pet puta uradiš free, vidiš da mu je krenulo, tražiš novac i dobiješ šipak J

Zbog toga svoj rad treba uvek naplatiti, makar i spustili cenu, ali morate zadržati taj imidž osobe koja „ne radi za kompenzaciju“ i razmenu linkova, u protivnom rizikujete da postanete trgovac robe široke potrošnje na Kvantaškoj pijaci umesto onog što ste želeli da budete. J


Srećno! J


CONVERSATION

0 komentara:

Постави коментар

Back
to top