Ja sam preživela karcinom grlića, da li ćeš i ti?


Ovaj tekst pišem kao neko ko je prošao golgotu saznanja da boluje od ove teške i podmukle bolesti i preživela bez većih posledica, samo zbog pravovremenog ginekološkog pregleda. 

Te, sada davne, 2002. godine imala sam punih 28 godina, još nisam bila udata, bila sam u vezi sedam godina i planirali smo da se uzmemo. U prethodnom period sam imala puno stresnih situacija, otac mi je umro, preživeli smo bombardovanje i još mnogo toga…

Ne mogu da se opravdam, ali jedan duži vremenski period nisam bila kod ginekologa, da li je to 1-1,5 godina ne znam, samo znam da sam tog sudbonosnog dana odlučila da je vreme da odem.

Moja doktorica u Domu zdravlja je jedna divna žena i godinam sam već odlazila kod nje. Tog dana kao i svih prethodnih poseta pitala me je za promene, tegobe i sve ono što lekar-ginekolog pita svog pacijenta. Sve je bilo uredu, osećala sam se savršeno zdravo, nije bilo promena u mom ciklusu i drugim detaljima, žene će  znati kojim.

Popela sam se na sto za pregled i pokušala da se opustim, posle nekog vremena učinilo mi se da me doktorica pregleda duže nego inače, pitala sam je da li je sve uredu, a ona je odgovorila da imam malu ranicu na grliću materice.

I ranije sam čula od nekih poznanica da su imale ranicu, ali su je uspešno sanirale vaginaletama, u krajnjem slučaju krioterapijom ili koagulacijom. Nije mi bilo svejedno, ali… Doktorka je predložila da odmah uradi kolposkopiju, složila sam se. Šta sam drugo mogla?

Za to vreme kroz glavu mi prolazi hiljadu i jedna priča, million pitanja, podpitanja… Kada je doktorica zavrišila pregled rekla je da je to verovatno karcinom, ali da ne zna u kom stepenu i da bi bilo dobro da uradim biopsiju. Više se ne sećam ničeg…

Sledeće čega se sećam je kako se ispred Doma zdravlja gušim od plača i objašnjavam momku, sadašnjem mužu, da imam rak i da neću moći da imam decu! Za mene je samo to bilo važno, o smrti još nisam stigla da razmišljam.

Posle urađene biopsije dobila sam dijagnozu CIN3. Operacija je zakazana u roku od dve nedelje. U tom period živim u magnovenju, moj život više nema smisla. Moja porodica je u šoku, ali se svi trude da budu hrabri zbog mene koja polako ludim.

Odlazak na operaciju je bio jedan od najvećih stresova u mom životu. To je bila moja prva operacija na kojoj sam ja bila pacijent. Tražila sam spinalnu anesteziju, plašila sam se da se iz opšte neću probuditi. Zvuk instrumenata i razgovor lekara dok se molim u sebi. Odstranili su mi 2/3 grlića, onu jednu trećinu su ostavili da bi mogla da iznesem trudnoću, ako sve bude kako treba…

U sobi me je dočekao muž, na licu sam mu mogla pročitati strah kada me je video onako bledu dok se tresem zbog hipotermije. U sobi sa mnom je bila devojka, par godina starija od mene. Nije bila udata kao ni ja, a sa momkom je tek počela da se zabavlja. Iz Zrenjanina je i nije mu rekla da ide na operaciju. Da je ne bi ostavio…

Posle par dana sam izašla iz bolnice, ono najgore je tek sledilo. Dve nedelje čekanja na pato-histološke nalaze. Najdužie dve nedelje u mom životu. Sećam se sa kakvim strahom i iščekivanjem sam otišla po one rezultate. Opet se ne sećam ničeg.

Prvo čega se sećam je kako mi drugarica koja je lekar na Institutu u Kamenici tumači nalaz, kaže Carcinoma in situ, dijagnoza lakša od prethodno postavljene, potpuno operativno izlečenje. Sećam se pitam je “Ne moram na zračenje?” ona odgovara “ Nema potrebe, zdrava si.”. 

Zdrava sam! Mogu da ostanem u drugom stanju! Mogu da rodim decu! Moj život opet ima smisla! Ne mogu da vam opišem taj osećaj… Nadam se da ga nećete ni doživeti. Želim vam da živite srećno i bezbrižno, a za to je potrebno da odlazite najmanje jedanput godišnje na ginekološko pregled, ako ne i dva puta. To će vam reći svaki dobar ginekolog.

Ja sam narednih pet godina išla na preglede i Papanikolau test  svaka tri meseca. Danas imam dvoje dece, obe moje trudnoće su prošle dobro i sve to zahvaljujući blagovremenom otkriću i stručnosti moje doktorice.
Nadam se da će se donosioci ovog nebuloznog zakona, koji propisuje jedan pregled u tri godine, opametiti i početi u praksi da primenjuju ono što propovedaju u svojim demagoškim pričama o natalitetu!

Samo zdrave žene mogu da rađaju zdravo i jako potomstvo, samo edukovana omladina može ostati zdrava i izbeći HPV virus koji je proglašen krivcem broj jedan za nastajanje karcinom grlića materice. Druge zemlje uvode vakcinaciju devojčica preventivnom vakcinom protiv carcinoma grlića, a kod nas se ukidaju redovni godišnji pregledi!

Dokle ćemo, pored toga što smo siromašni, biti i primitivni? Ne smemo popustiti i pustiti ih da se igraju sa našim životima, ako ne zbog nas, a onda zbog naših ćerki!

P.S. Ona devojka iz moje sobe, nije bila moje sreće… Urađena joj je histerektomija. Kako je to rekla momku? Da li je ostao uz nju?



CONVERSATION

14 komentara:

  1. RESPECT
    Hvala sto si podelila iskustvo sa svima nama.
    Ovo je putokaz.
    Srecno!!!

    Veliko postovanje za oboje, i za tebe i za tvog supruga!!!

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala dragi Deko! :))) Nadam se da će nekome pomoći!

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман10.10.12. 14:20

    Otkako sam pročitala taj zakon psujem. Ne mogu da verujem ali stvarno da je neko mogao da donese zako nebulozan zakon!

    ОдговориИзбриши
  4. Sinoć mi je drugarica postavila ovaj link (http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/346961/Ginekolozi-moraju-da-prime-pacijentkinje-bez-obzira-na-novi-pravilnik-jednom-u-tri-godine), ali ja ne vidim da je tu išta rešeno! Dobacuju se vrućim krompirom, a ispaštaće narod! Kao i uvek...

    ОдговориИзбриши
  5. Hvala ti što si ovu priču podelila sa nama! Prava je sreća što si otišla na vreme i sve sanirala. Nažalost, znam i jednu sličnu lošu priču sa vrlo tužnim, najtužnijim krajem.
    Neka ovo bude, ne opomena, nego podstrek svakoj ženi da se ne plaši i da učini sve što može za sebe - na vreme!

    ОдговориИзбриши
  6. Hvala draga :) Ne želim da mudrujem, ali mislim da mi moje iskusto, nažalost, daje pravo. Svako je kovač svoje sreće, zato ne čekati, već kod lekara na pregled!

    ОдговориИзбриши
  7. Анониман24.1.13. 09:11

    Problem je što neke žene ne idu ginekologu dok ih nešto ne zaboli. Ja sam imala ranicu na grlicu materice, sanirana je krioterapijom. Srećom otišla sam na vrijeme i dalje idem jednom godišnje na redovan pregled. Sve je super. Rodila sam jedno dijete i sad sam opet trudna.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se sa vama da sve zavisi od pravovremene dijagnostike. Nažalost većina žena ne ide redovno na preglede i otuda o tako veliki procenat oboljenja i smrrtnosti. Hvala Vam na komentaru! :)

      Избриши
  8. Svaka cast i ja sam ga pobedio ali na drugom mestu...muski grlic materice :-), isto zahvaljujuci pravovremenom pregledu. Inace bi sada vec davno bio na onom svetu...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Dragi Zoki,
      hvala ti što si to podelio na blogu. To je još jedan od tabua. Muškarci oboljevaju i od karcinoma dojke, samo što se o tome malo zna... Drago mi je što smo ovde i što smo u prilici da se družimo još dugo, dugo :)))

      Избриши
  9. Анониман25.1.16. 01:41

    Hvala sto si podijelila svoje iskustvo sa nama, kao upozorenje svima nama koje te kontrole kod doktora ne uzimaju za ozbiljno. Ja evo nisam, iz lijenosti i razmisljanju danas, sutra napraviti termin, a tek nakon sto sam nedavno procitala jedan slican tekst, istog momenta sam zakazala termin. I duboko se nadam da ce sve biti sve u redu, da ne ispastam zbog svoje lijenosti...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je ako sam bar jednoj ženi pomogla ili je umirila tako što je otišla na kontrolni pregled. Sa strahom je najbolje suočiti se što pre, u glavu i bez odlaganja :) Verujem da si OK :*

      Избриши
  10. Анониман24.2.16. 12:47

    Prije šest mjeseci dijagnosticiran mi je rak grlića... šok,nevjerica i tuga. Urađena mi je konizacija nakon koje nažalost rezultati nisu bili dobri. Nikada neću zaboraviti riječi doktora... imate tešku i podmuklu bolest, jeste li svjesni da imate rak? Gledala sam u njega bez riječi, totalno tupa...prazna... blokada... izašla iz ordinacije bez riječi. Ne može čovjek to opisati.
    Uslijedila je radikalna histerektomija i dva najduža tjedna u životu... duga kao godine. Nalaz je stigao dobar, nema potrebe za zračenjem i kemoterapijom... Isti doktor je rekao da sam izliječena. U zadnji tren su me spasili. Imam 42 godine. Nemojte biti lijene, molim vas kontrolirajte se... Hvala ti na priči Spoma.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala i tebi što si svoju priču podelila sa mnom i mojim čitaocima. Žene u našim godinama često zaborave na sebe i svoje zdravlje, svakodnevni problemi, deca, porodica, posao, sve je na prvom mestu, a zdravlje kada se setiš... A baš naprotiv, svega toga ne bi bilo da nema zdravlja, zato zdravlje mora biti na prvom mestu! Hvala ti još jednom :)

      Избриши

Back
to top